Težački život, škrta zemlja, ispucale ruke i neumoran duh južnjačkih ljudi samo su neke od slika jednog vremena u maloj Paoči, vinarskom mjestu u srcu Brotnja u Hercegovini. Iz takvih su početaka nastajale brojne obiteljske tradicije koje su se gradile godinama – radom i upornošću. Rasle su zajedno sa zemljom, ljudima i vremenom, prenoseći sjećanja, običaje i znanje koje je jedna generacija ostavljala drugoj.
Jedna od njih veže se uz obitelj Ćorić – obitelj čija je vinska priča duboko ukorijenjena u ovaj kraj. Ususret berbi grožđa, u mjesecu koji je za ovaj vinogradarski kraj posebno svečan, posjetili smo Podrume Andrija, jednu od najstarijih vinarija regije. Prošetali smo njihovim vinogradima, zavirili u stare podrume i upoznali ljude, znanje i nasljeđe koji već generacijama pronose svijetom okuse Hercegovine.
U središtu ove priče prije svega stoje ljudi – obitelj koja desetljećima dijeli isti put, generacije koje su odrastale među vinogradima i Hercegovina koja ovdje nije samo mjesto proizvodnje, nego jedan od najvažnijih sastojaka njihovih vina. I dok se vremena, tržišta i očekivanja mijenjaju, želja ostaje ista – očuvati ono što su generacije prije njih stvarale, ostaviti vlastiti trag i jednoga dana vrijednost naslijeđa predati dalje.
Danas tu tradiciju nastavljaju Miroslav Ćorić, predstavnik četvrte generacije i direktor obiteljskog podruma, te pripadnici pete generacije, među kojima je i njegova kći Katarina Ćorić.
Jedna od ključnih junaka ove vinske priče bio je Šimun Ćorić, koji je u ratno vrijeme odlazio služiti vojsku za svoje gospodare. Zauzvrat mu je, malo-pomalo, dodjeljivano imanje na škrtom broćanskom tlu. Upravo na toj zemlji počinju prvi vinogradi i temelji onoga što će desetljećima poslije izrasti u Podrume Andrija. Vinogradarstvo se postupno širilo, mijenjali su se podrumi i način proizvodnje, a vino je sve snažnije određivalo život obitelji. Važno mjesto u toj povijesti zauzima i 1955. godina, kada je njihova Blatina na ocjenjivanju vina osvojila srebrno priznanje. Dokument o tom uspjehu desetljećima poslije pronađen je u arhivi i vraćen obitelji kao jedan od sačuvanih tragova vremena u kojem se njihov vinski put već jasno oblikovao.
“Naši prvi podrumi, koje su stvarali pradjedovi, nose u sebi svu ostavštinu tradicije, znanja i ljubavi prema vinu. Upravo su oni temelj svega što danas radimo. Oni su sadili prve sorte, učili nas poštovati zemlju, čekati sunce i vjerovati u ono što će svaka nova berba donijeti. Mnogo se toga kroz vrijeme promijenilo – vinogradi su se širili, podrumi rasli, dolazile su nove tehnologije – ali ono najvažnije ostalo je isto: Vino se dobiva u vinogradu. Ako imate dobro grožđe, onda imate i dobro vino. Zato su nam jednako važni i zemlja i ljudi. Imamo djelatnike koji su uz nas godinama, neke još od vremena naših starih. Oni poznaju ovu zemlju, vinograde i vino jednako dobro kao i mi. Jer nije dovoljno naslijediti zemlju, podrum ili prezime – treba znati prigrliti znanje, čuvati ga i ponosno prenositi dalje“, izdvojio je Miroslav Ćorić. Danas imaju oko deset hektara vlastitih vinograda, a kapacitet podruma iznosi približno milijun litara. Godišnja proizvodnja mijenja se ovisno o berbi i količini grožđa – u pojedinim godinama proizvodili su oko 350 tisuća, a u najrodnijima i do 850 tisuća butelja.
Za Katarinu Ćorić pripadnost petoj generaciji nije počela odlukom da se jednoga dana uključi u obiteljsku vinariju. Vinogradi i podrum bili su dio njezina svijeta mnogo prije nego što je mogla razumjeti njihovu vrijednost. Vinogradi, podrum, berbe i ljudi koji su ih svakodnevno ispunjavali bili su za Katarinu jednostavno dio doma i odrastanja.
Tek s odmakom vremena ti su obični trenuci dobili posebno značenje. Ono što je nekada bilo djetinjstvo danas je postalo dio njezina identiteta i poveznica s onima koji su na istom tlu stvarali svoje bolje sutra.
„Djetinjstvo pamtim kao jedno od najljepših razdoblja života… I svakom bi ga poželjala. Puno smijeha, igre i zajedništva. Dok su baka i djed bili živi, svi smo živjeli zajedno i puno vremena provodili u vinogradima. S djedom smo se vozili na traktoru, a s bakom pripremali ručkove i nosili ih težacima. Tada nam je sve to bilo dio svakodnevice, a danas, kada njih više nema, upravo su ti trenuci među mojim najdražim uspomenama. Mislim da su nam upravo oni, a onda i naši roditelji, usadili ljubav prema polju, podrumima, vinovoj lozi i svemu onome što naše vino danas čini prepoznatljivim. S tim smo odrasli i to danas nosimo u svemu što radimo“, naglasila je Katarina Ćorić.
Ako se povijest Podruma Andrija može pratiti kroz generacije ljudi, onda se karakter kraja iz kojeg dolaze možda najjasnije može prepoznati kroz njihovo vino. U središtu ove priče nalaze se dvije autohtone sorte – Žilavka i Blatina. Žilavka u sebi nosi sunce, kamen i mineralnost Hercegovine, dok je Blatina potpuno drugačijeg karaktera – zahtjevna, nepredvidiva i posebna sorta kojoj su za oplodnju potrebne druge sorte vinove loze. Za Miroslava upravo te dvije sorte možda najbolje opisuju i podneblje iz kojeg dolaze. „Žilavka i Blatina dio su tog našeg identiteta. Žilavka nosi svježinu, kamen i sunce Hercegovine, a Blatina je potpuno drugačija – zahtjevna, nepredvidiva i posebna, čak joj trebaju druge sorte da bi mogla roditi. I možda je upravo ovdje najvidljiviji karakter zemlje koji se pretače u čašu. Ništa ne dolazi samo od sebe. Treba puno rada, strpljenja i ljubavi, ali kad to daš zemlji i lozi, one ti uvijek nekako vrate“, izdvojio je direktor vinarije.
Podrumi Andrija danas svoja vina dijele u tri kategorije – kvalitetna, vrhunska i premium – a ponudu upotpunjuju rakije i vinjaci. Ipak, upravo Žilavka i Blatina zauzimaju posebno mjesto, kako zbog tradicije tako i zbog potražnje, osobito kada je riječ o izvozu. Uz njih njeguju i Trnjak, proizvode rosé od autohtonih sorti, dok kroz Chardonnay, Pošip, Merlot i Cabernet žele pokazati da hercegovačko podneblje može dati vrhunska vina i kada je riječ o međunarodnim sortama.
Kod obiteljskih poslova teško je jasno odvojiti privatno od poslovnog. Brend raste zajedno s obitelji, a svaka nova generacija istodobno nasljeđuje ono što je netko prije nje stvarao i dobiva odgovornost odlučiti kako će to dalje razvijati. Pripadnici pete generacije odrastali su gledajući kako sve nastaje i mijenja se, kako jedna godina može biti iznimna, a druga zahtjevna, kako berba nikada nije potpuno predvidiva i koliko je ljudi potrebno da bi se na stolu našla jedna butelja vina. Iza svake butelje stoje mjeseci rada, neizvjesnost koju donosi svaka nova godina, dobri i teški trenuci te ljudi čije se ruke u konačnom proizvodu možda ne vide, ali bez kojih on ne bi postojao. U Podrumima Andrija upravo u tome vide svoju prednost. Žele zadržati ono što ih određuje, ali istodobno pratiti promjene, razvijati nove proizvode i slušati ljude koji žive njihova vina.
„Voljela bih da ljudi, kada kušaju naše vino, kroz tu čašu osjete barem dio onoga što mi ovdje živimo – našu zemlju, ljude i sve što stoji iza svake berbe. Nama kao petoj generaciji važno je sačuvati ono što smo naslijedili, ali istodobno ostaviti i vlastiti trag. Nastaviti graditi ono što su naši preci započeli i jednoga dana imati što s ponosom predati dalje“, zaključila je Katarina Ćorić.
Možda upravo u toj želji najbolje dolazi do izražaja ono što obiteljski posao razlikuje od svakog drugog. Kada iza proizvoda stoji nekoliko generacija iste obitelji, cilj nije samo napraviti ono što će se prodati danas. U svakoj odluci postoji i pitanje što će nakon vas ostati sutra. Peta generacija zato već razmišlja o onoj koja će jednoga dana doći poslije nje. Katarina, njezin brat i rodica žele nastaviti podizati kvalitetu, razvijati nove proizvode i ostati u korak s vremenom, ali budućim generacijama pritom ostaviti isto ono što su i sami naslijedili.
Full story
„Ne biramo između tradicije i razvoja. Autohtone sorte ostaju temelj, dok nove etikete, drugačiji stilovi i međunarodne sorte pokazuju kamo se možemo dalje razvijati. Naš je fokus na autohtonim sortama, Žilavki i Blatini, jer njih najviše imamo, najviše proizvodimo i ljudi ih najviše traže, osobito kada govorimo o izvozu. Ali volimo njegovati i internacionalne sorte jer želimo pokazati da i u ovoj našoj, Bogom danoj Hercegovini, one mogu dati vrhunska vina. Nastojimo sve to zajedno povezati u našu cjelinu“, dodala je Katarina Ćorić.
Na kraju, za Miroslava najveći rezultat svih tih godina nisu samo podrumi, vina ili broj butelja koje iz njih izlaze. To su ljudi koji su odlučili nastaviti ono što je započeto mnogo prije njih.
„Ponosan sam na svoju obitelj, svoje kooperante i svoje djelatnike. Naši su stari počeli u prvom podrumu, zatim je došao drugi, a ovo je danas treći. To puno govori o dosljednosti i požrvovnosti jedne obiteljske loze. Posebno sam ponosan na naše nasljednike jer su se odmalena uživjeli u ovu priču, žive je i danas prenose dalje. I možda je upravo to ono što nakon svake berbe stvarno ostaje. Grožđe se ubere, vino odleži, boce odu na stolove diljem svijeta, a ono najvrjednije ostaje ovdje – u ljudima koji znaju odakle su krenuli i imaju želju nastaviti dalje.“ zaključio je Miroslav Ćorić.
Priča Podruma Andrija tako je s vremenom postala i priča o kraju iz kojeg je potekla – o zemlji i suncu Hercegovine, o ljudima koji je obrađuju i obitelji koja svaku novu generaciju uči da naslijeđeno nije dovoljno samo sačuvati. Treba ga živjeti, razvijati i jednoga dana imati kome predati.