The STORY

Njihova priča nije samo priča o luksuznim vjenčanjima, savršenim lokacijama i besprijekornoj organizaciji – ona je priča o odluci da se napusti sigurno i poznato, o povjerenju u vlastitu viziju i o dugogodišnjem građenju reputacije koja danas nadilazi granice Hrvatske.

Više od desetljeća Yes I Du kreira estetski profinjena, iskustveno snažna destinacijska vjenčanja, ponajviše za strane klijente koji Hrvatsku biraju kao pozornicu svojih najvažnijih životnih trenutaka. Yes I Du danas znači povjerenje, iskustvo i mir. Njihov potpis prepoznaje se u svakom detalju – u skladnoj povezanosti prostora, emocije i priče mladenaca, u visokoj razini estetike i u osjećaju lakoće koji klijenti imaju od prvog kontakta do posljednjeg plesa.

Brend je izgrađen na temeljima znanja i iskustva, empatičnom pristupu i dubokom razumijevanju različitih kultura, običaja i očekivanja. Njihova snaga leži u sposobnosti da svako vjenčanje pretvore u osobnu, autentičnu priču, bez gubitka kontrole i jasnoće procesa. Upravo ta kombinacija profesionalnosti i empatije učinila ih je jednim od najcjenjenijih imena luksuzne wedding industrije u regiji. Razgovarali smo s osnivačicama Yes I Du – Martinom Pavleković i Majom Zvono – o industriji luksuznih destinacijskih vjenčanja, stvaranju iskustva koje nadilazi formu luksuza te o osobnoj potrebi za kreativnošću i slobodom iz koje je izrastao brend koji danas stoji rame uz rame s vodećim svjetskim wedding agencijama.

Kada pomislite na renomirane jazz klubove New Yorka, Pariza ili Tokija, vjerojatno zamišljate neki kultni prostor, prigušena svjetla, malu pozornicu i jazz u pozadini, profinjene okuse hrane i dobru čašu vina. Evergreeni koji dolaze i odlaze bez najave i onaj osjećaj da ste točno tamo gdje trebate biti. Upravo takav klupski jazz koncept napokon ima i Zagreb – u Clubhouse Golfu, restoranu vrhunske mediteranske kuhinje, gdje Joe Pandur, Régis Kattie i Pavle Golubić nastupaju svakog petka i subote. Donosimo priču o trojici glazbenika koji kroz svoja zavidna iskustva jazz glazbi vraćaju mjesto slobode, kako za zaljubljenike u ovu glazbu, tako i za one koji će to tek postati.

Ovakav koncept Zagrebu vraća ono što mu je dugo nedostajalo – mjesto na koje dolazite usporiti, opustiti se i biti dio večeri koja nema potrebu žuriti. Prostor u kojem vas ljudi razumiju, bez forsiranja i buke, gdje već sam pogled s terase restorana na zelenilo i jezera golf terena smiruje i poziva da se prepustite trenutku. Upravo takvu viziju Clubhouse Golf gradi kroz spoj vrhunske mediteranske kuhinje i zavidne lokacije, stvarajući atmosferu u kojoj glazba ima svoje prirodno mjesto. Zato izbor benda nije slučajan – Joe Pandur sa svojim glazbenicima donosi klupski jazz koji ne postoji samo kao povremeni događaj, već se gradi iz večeri u večer, kroz publiku koja se vraća i iskustvo koje ostaje.

Prije nekoliko godina bili su mali proizvođači s velikim idejama. Imali su proizvode u koje su vjerovali, ali još više od toga imali su hrabrost izaći iz poznatog i zakoračiti u neizvjesnost.

Danas Marija Antunović iz Croccantina, Maja Fertalić iz Nuttyja i Ivana Babojelić iz OPG-a Babojelić žive svoje snove. Iza njih su uspješni brendovi, godine učenja, rasta i hrabrih odluka.

Ali i jedna zajednička misija – spojiti ono najbolje od svojih proizvoda u novi okus ljeta. Artizanski sladoled od kremastog grčkog jogurta, komadići nutritivne čokoladice i ekološki uzgojene haskap bobice danas zajedno dolaze na police pod imenom Croccantino FroYO Haskap & Nutty.

Njihova priča vraća vjeru u ljude, podršku i zajedništvo te pokazuje kako se istinski poduzetnički uspjeh ne mjeri samo osobnim postignućima, već i spremnošću da svoj uspjeh podijelimo s drugima. Ovo je slavlje jednog zajedničkog puta, zajedničkih vrijednosti i filozofije života u koju vjeruju – La Vita È Bella. Donosimo njihovu prvu zajedničku gastro priču…

Trideset i pet godina nakon stvaranja Hrvatske vojske, možda se rjeđe nego ikada pitamo tko su ljudi koji danas nose hrvatsku vojnu odoru. Mladići i djevojke koji svakoga jutra oblače odoru svjesni da ona nije samo uniforma. Ona je simbol odgovornosti, časti i povjerenja koje im je povjerila njihova domovina.

Oni su svjesno odabrali drugačiji put. Put discipline, odgovornosti, zajedništva i služenja domovini. Nisu ih na taj put doveli ni reflektori ni privilegije. Doveli su ih osjećaj pripadnosti, želja za rastom, potreba da budu dio nečega što nadilazi pojedinca i spoznaja da slobodu koju danas živimo dugujemo upravo ljudima koji su ovu odoru nosili prije njih.

Tisuće građana koje su se krajem svibnja okupile na zagrebačkom Jarunu povodom Dana državnosti i 35. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske došle su vidjeti sposobnosti, tehniku i opremu Oružanih snaga Republike Hrvatske. Rafalei na nebu, vojna vozila i moderni borbeni sustavi privlačili su poglede posjetitelja, no najveća snaga Hrvatske vojske nikada nije bila u tehnologiji. Oduvijek je bila u ljudima. U ljudima koji su odabrali služiti nečemu većem od sebe.

Ponekad se pitamo živimo li u zemlji u kojoj se uspjeh teško prašta. Cijenimo li uspjeh naših pojedinaca tek onda kada ga potvrdi svijet? Jesmo li društvo koje uspjeh svojih ljudi lakše propituje nego što ga bez zadrške slavi?

Mate Rimac čovjek je kojeg je svijet odavno prepoznao kao junaka autoindustrije budućnosti, a istovremeno čovjek čiji se svaki novi korak u Hrvatskoj ponovno preispituje. I dok posljednjih dana javnost ponovno raspravlja o projektu robotaksija, investicijama i brojkama, lako je zaboraviti koliko je zapravo nevjerojatna činjenica da danas upravo iz Hrvatske nastaju tehnologije o kojima govori cijeli svijet.

Taj isti svijet godinama mu je savjetovao da ode u naprednije dijelove svijeta. Govorili su mu da Hrvatska nije mjesto za takve ideje, da ozbiljna industrija ne nastaje u garažama malih zemalja i da će uspjeti tek kada ode u ‘bijeli svijet’. No on je ostao. Tvrdoglavo i uporno vjerovao je da Hrvatska može biti mjesto stvaranja, inovacije i visoke tehnologije.