Prije dvadesetak godina bili su samo obitelj s jednom velikom, još neostvarenom željom. Tata, jedanaesto dijete u obitelji, duboko je u sebi čuvao san o vlastitom konju. Danas taj san živi i nosi ime Konjički klub Stina – dom više od trideset plemenitih konja i mjesto koje okuplja sve veću zajednicu zaljubljenika u konjički sport.
Daleko od gradske vreve, u Sovićima, malom hercegovačkom selu pokraj Gruda, obitelj Pejić izgradila je jedinstveno mjesto susreta ljudi i konja, u kojem su ljubav prema životinjama, predan uzgoj i vrhunski sport postali način života. Marija, Melani i Matija danas, zajedno s ostatkom obitelji, vode Konjički klub Stina – dom jednih od najtrofejnijih konja u regiji, mjesto koje Hercegovinu stavlja na mapu konjičkih natjecanja i centar koji lokalnoj zajednici pruža jedinstvenu i nesebičnu podršku kroz specijalizirane konjičke programe.
Njihov put podsjeća na to koliko je važno slušati unutarnji glas i posvetiti se onome u što iskreno vjerujemo, ali i na to da se istinska vrijednost ne mjeri isključivo peharima, već i onime što ostavljamo svojoj zajednici. Ovo je priča o ustrajnosti, čistoj ljubavi i životnoj filozofiji prema kojoj se vlastiti uspjeh mjeri spremnošću da se stečeno znanje, iskustvo i dobro podijele s drugima.
Tri sestre iz obitelji Pejić iz Sovića u Hercegovini dugogodišnju su ljubav i strast prema konjima pretvorile u životni poziv, a Konjički klub Stina izrastao je u prepoznatljivo mjesto konjičkog sporta u Hercegovini. Sve je počelo posjetom Kupreškoj kosidbi, gdje su kao djevojčice prvi put osjetile čaroliju jahanja. Bio je to njihov prvi iskorak u potpuno novi svijet, a ubrzo je u njihov dom stigla i Nera, mala kobila bosansko-brdskog tipa. Nije bila namijenjena ni sportskom ni rekreativnom jahanju, već je kao radni konj stigla na njihovu tadašnju farmu muznih krava. Ipak, upravo je ona donijela radost koja je promijenila sve. Broj konja s vremenom se prirodno povećavao, obitelj je započela vlastiti uzgoj, a danas se na njihovu imanju nalazi više od trideset grla.
„Sjećam se Kupreške kosidbe, kada je tata svoj dječački san odlučio ostvariti upravo kroz nas. Imale smo tek pet i šest godina kada je Nera ušla u naš život, a nama je to značilo cijeli svemir. Obitelj i poznanici govorili su da će nas ta ljubav proći i da će nam sve to brzo dosaditi. Ipak, tata i mama nisu odustajali od nas. Ulagali su sve što su imali u mene i sestru, pokušavali nam osigurati trenere iz zemlje i regije, a trenirale smo na travi jer je to tada bilo jedino što smo imale. Unatoč znatno skromnijim uvjetima, rezultati nisu izostajali. Danas imam 33 godine i ništa nas nije prošlo. Naprotiv, strast je samo rasla, a u našoj konjušnici danas žive neki od najtrofejnijih konja u regiji“, prisjetila se Marija Mikulić, rođ. Pejić.
Iza imena Stina, kluba osnovanog 2009. godine, krije se sama srž Hercegovine – čvrstoća, ljubav i postojanost. Upravo su ih te vrijednosti vodile još od prvih treninga koje su odrađivale na običnoj travi, bez profesionalnih uvjeta i vrhunske opreme. Ono što im je nedostajalo u resursima nadoknađivale su predanošću, vremenom provedenim s konjima i vjerom u ono što rade. Ubrzo su stigle i prve potvrde njihova rada. Nepunu godinu nakon osnivanja kluba, tada još maloljetna Melani Pejić postala je državna prvakinja u daljinskom jahanju, u konkurenciji više od pedeset konja i znatno iskusnijih jahača. Titulu državne prvakinje potom je ponovno osvojila, a 2012. godine sestre Marija i Melani zauzele su prvo i drugo mjesto u Balkanskoj ligi. U godinama koje su slijedile nastavile su nizati vrijedne plasmane.
„Dok su drugi jahači imali skupocjena sedla naručivana iz Italije i Španjolske, mi smo svoja stara i istrošena sedla podlagale debelim spužvama. Vlastita udobnost bila nam je potpuno nevažna; jedino smo brinule o tome da našim konjima bude sigurno i udobno. Uvijek su nas vodila tri načela: sigurnost jahača, dobrobit naših konja, koji su za nas članovi obitelji, i tek na kraju rezultat. Rezultat nam nikada nije bio jedini cilj, ali je dolazio prirodno jer smo poštovale prva dva pravila. Iako su naši konkurenti imali opremu vrijednu nekoliko tisuća eura, dokazale smo da ona sama po sebi nije presudna za vrhunski uspjeh“, naglasila je Marija Mikulić.
Iza svih sportskih uspjeha prvenstveno stoji obitelj – obitelj izgrađena na zajedništvu, radu, disciplini i međusobnom poštovanju. Kada treba spremiti sijeno, svi su u traktorima. Kada treba pomoći u kuhinji i nahraniti desetke djece koja sudjeluju u kampu, svi su tu, a kada posao čeka u štali, nikome nije teško zasukati rukave. Nadopunjuju se i uskaču jedni drugima ondje gdje su u tom trenutku najpotrebniji. Upravo su na takvim temeljima izgradili Stinu, čiju priču danas nastavljaju i mlađe generacije okupljene oko kluba.
Marija je svoje znanje i vještine dodatno usavršavala daleko od kuće, u Irskoj, gdje je imala priliku ostati i nastaviti graditi profesionalni put. Ipak, ljubav prema rodnom kraju bila je snažnija. Vratila se u Hercegovinu i svoj život posvetila konjima, razvoju kluba te djeci i odraslima koji upravo u Stini pronalaze svoje mjesto.
Dok su godinama strpljivo razvijali sportski segment i njegovali dvadesetogodišnju tradiciju uzgoja boričkog arapskog konja, obitelj Pejić svoju je priču proširila u još jednom, posebno vrijednom smjeru. Konjički klub Stina danas okuplja nove generacije, razvija konjički sport i kroz terapijsko jahanje stečeno znanje i iskustvo vraća zajednici. Potaknuti iskustvom unutar vlastite obitelji, u aktivnosti kluba uvrstili su terapijsko jahanje, koje provode potpuno besplatno. Za Mariju upravo ono predstavlja jednu od najvećih vrijednosti Stine. Kao osoba čiji su život i profesionalni put neraskidivo povezani s konjima, dobro zna koliko njihov pokret može značiti ljudskom tijelu. Taj pokret pridonosi razvoju koordinacije, ravnoteže, pravilnog držanja i muskulature, dok u klubu posebnu pozornost posvećuju radu s djecom s poteškoćama u razvoju, ali i očuvanju mentalnog zdravlja, osobito mladih.
„Cijeli sam život okružena konjima i iz prve ruke znam koliko su doista plemenite životinje. Njihov se pokret ne može u potpunosti oponašati nijednom drugom vježbom ni spravom, a djeca s poteškoćama u razvoju posebno osjećaju njegove dobrobiti. Jahanje pridonosi koordinaciji, ravnoteži, držanju i razvoju muskulature. Istodobno moramo osvijestiti koliko je važno mentalno zdravlje ljudi, osobito mladih. Upravo zato terapijsko jahanje provodimo iskreno i od srca – u prirodi, s našim konjima i potpuno besplatno“, istaknula je Marija Mikulić.
Full story
Stina svoja vrata otvara svima koji žele upoznati svijet konja. Škola jahanja mladima i odraslima omogućuje da naprave prve korake, nakon čega sami odlučuju žele li se usmjeriti prema sportskom ili rekreativnom jahanju. Klub organizira i ljetne kampove tijekom kojih djeca tjedan dana žive svakodnevicu imanja, uče brinuti se o konjima i upoznaju vrijednost zajedništva i odgovornosti. Posebno iskustvo donosi „Hotel Milijun Zvjezdica“ – noćenje pod vedrim nebom ispunjeno jahanjem, logorskom vatrom, druženjem i spavanjem u šatorima.
„Voljela bih da naša priča pokaže mladima da mjesto iz kojeg dolaze ne određuje koliko daleko mogu stići. Ne morate imati savršene uvjete da biste započeli živjeti svoje snove, ali morate imati dovoljno vjere da ne odustanete kada postane teško. Mi nismo imale idealne uvjete, ali smo imale obitelj koja je vjerovala u nas i ljubav prema konjima od koje nikada nismo odustale. A sve one koji još nisu doživjeli taj poseban susret čovjeka i konja pozvala bih da dođu u srce Hercegovine i barem na trenutak osjete mir, slobodu i povjerenje koje se rađa u sedlu“, zaključila je Marija.
Priča obitelji Pejić tako je postala i priča o kraju iz kojeg je potekla – dokaz da se iz malog hercegovačkog mjesta, uz predanost, zajedništvo i ljubav prema onome što radiš, može izgraditi nešto što nadilazi granice vlastitog sna.