Postoje dječji snovi koje s godinama prerastemo. Oni koje ostavimo negdje između školskih klupa, prvih ozbiljnih odluka i očekivanja o tome kako bi naš život trebao izgledati. A postoje i oni drugi. Snovi koji nas toliko dugo prate da s vremenom postanu dio našeg karaktera, način na koji promatramo svijet i želje da nešto vrijedno vratimo korijenima iz kojih smo potekli.
Upravo takvu priču pronašli smo u Ljubuškom, malom hercegovačkom gradu u kojem dvije žene odlučile dati priliku svojim velikim idejama. Negdje između hercegovačkog kamena, rijeke i dječjih maštanja počela je priča o dvije kreativke koje su odlučile živjeti od vlastitih snova. Monika Vujević danas je osnivačica i vlasnica Lemon Laba, kreativne agencije koja dokazuje kako velike ideje ne trebaju velike gradove da bi pronašle svoj put do svijeta. Uz nju je i Anamarija Bilić, kreativna direktorica koja svojim vizualnim izričajem daje poseban potpis svemu što zajedno stvaraju. Njihova priča govori o odrastanju, poduzetničkoj hrabrosti odabrati drukčiji put, ljudima koji vjeruju jedni u druge i onoj posebnoj životnoj radosti kada ono što volite jednoga dana postane vaš posao.
Monika Vujević odrasla je kao jedno od petero djece u obitelji u kojoj su knjige, mašta i zajedničke igre bile važan dio djetinjstva. Sa sestrama je provodila dane na rijeci, čitala, izmišljala priče, organizirala dječje festivale, glumila u predstavama i okušala se kao dječja radijska voditeljica. Na drugoj strani, djevojčica po imenu Anamarija Bilić pisala je pjesme, crtala, ilustrirala i od kamenja gradila male kućice. Nije znala što će jednog dana biti njezino zanimanje, ali je od najranijih godina znala koliko voli stvarati.
Dva različita djetinjstva, dvije osobnosti i jedna zajednička strast prema digitalnim pozornicama svijeta.
Godinama poslije, njihovi su se putevi susreli u digitalnoj agenciji – Lemon Lab.
Monika, komunikologinja i magistrica ekonomije, danas je osnivačica i direktorica agencije, dok je Anamarija, koja je svoje obrazovanje gradila kroz novinarstvo, informacijske znanosti i grafički dizajn, njezina kreativna direktorica.
Zajedno s timom od četvero ljudi stvaraju kreativne kampanje, vizualne identitete, digitalna iskustva i priče kojima nastoje približiti ljude, brendove i vrijednosti koje stoje iza njih.
A možda je najljepši dio njihove priče upravo činjenica da su uspjele sačuvati ono što nas odrastanje često natjera da zaboravimo — slobodu igrati se, istraživati i vjerovati vlastitoj intuiciji.
„Lemon Lab nastao je kao svojevrsni bijeg iz korporativnog svijeta, u kojem sam počela sumnjati u sebe i vrijednost vlastitih talenata. Shvatila sam koliko mi je važno pronaći prostor u kojem mogu biti ono što jesam. Nisam zamišljala veliku karijeru niti sam sanjala o tome da budem poslovna žena ili liderica. Željela sam se igrati, učiti, stvarati i od toga moći živjeti kvalitetnim i ispunjenim životom. Sve se nekako događalo spontano. Dolazili su prvi klijenti, otvarale se nove prilike, a ideja je postajala sve snažnija. U jednom trenutku više nisam dvojila da smo na pravom putu. Od početka sam vjerovala da i u maloj sredini možemo stvoriti nešto veliko, nešto što će svojom kvalitetom moći stati uz bok kreativnim agencijama iz puno većih gradova“, prisjetila se Monika Vujević.
Kada danas govore o poslu kojim se bave, Moniki i Anamariji zaiskre oči upravo na temi stvaranja. O trenutku u kojem upoznaju novog klijenta, čuju njegovu ideju i pokušavaju razumjeti što se doista krije iza onoga što želi predstaviti svijetu. Ponekad je riječ o poduzetniku koji je godinama gradio obiteljsku tvrtku, ponekad o umjetniku koji traži način da se predstavi široj publici, a ponekad o ideji koja još nema ni ime ni vizualni identitet, ali ima čovjeka koji u nju snažno vjeruje.
Upravo zato njihova kreativnost počinje razgovorom. Tek kada razumiju čovjeka, njegove vrijednosti, motive i ono što želi ostaviti iza sebe, nastaje prostor za oblikovanje priče. Dizajn, ilustracija, fotografija, video, odnosi s javnošću i digitalne kampanje tada postaju različiti jezici kojima se ta priča može ispričati. No ono čemu Monika i Anamarija pridaju najveću važnost jest odnos povjerenja koji pritom nastaje.
„Za mene je najljepši dio ovog posla mogućnost da kroz kreativnost ispričamo priču koja će kod ljudi probuditi emociju. Posebnu čar ima upravo taj trenutak kada iz riječi, osjećaja i zamisli počnemo otkrivati ono što se krije ispod površine. Zato vjerujem da je najvažnije znati slušati, prepoznati potrebu čak i kada je sam klijent još nije potpuno svjestan i osjetiti onu dušu ideje koju nam netko povjerava. Volim pronalaziti simboliku u malim detaljima, spajati različite kreativne discipline i kroz ilustraciju, dizajn i vizualno pripovijedanje dati svakoj priči njezin poseban karakter. Vjerujem da najbolje ideje nastaju kada kreativnosti dopustimo slobodu, igru i spontanost. A kada na kraju kroz ono što smo stvorili uspijemo prenijeti emociju, vrijednosti i autentičnost priče, tada znam da sve što radimo ima smisla i da je vrijedilo svake neprospavane noći“, izdvojila je Anamarija Bilić.
Posebnost njihove odluke bila je i u mjestu iz kojeg su odlučile graditi svoj posao. Dok mnogi mladi kreativci prilike traže u većim gradovima, europskim prijestolnicama ili na međunarodnim tržištima, one su svoje odlučile stvarati kod kuće. U Hercegovini koju poznaju, kojoj pripadaju i u kojoj prepoznaju velik, često nedovoljno iskorišten potencijal. Anamarija se prisjeća kako im se nekoć činilo da posao iz snova postoji negdje daleko, dok je život kakav vole ostao vezan uz Ljubuški. Odlučile su spojiti ta dva svijeta. Jer za njih pitanje nikada nije bilo koliko je velik grad iz kojeg dolazite, nego koliko daleko mogu stići ideje u koje vjerujete.
No stvarati nešto novo u sredini koja tek treba prepoznati njegovu vrijednost značilo je suočiti se i s brojnim izazovima. Hercegovina ima snažnu poduzetničku tradiciju, ali mnogim je poslovnim ljudima trebalo približiti vrijednost profesionalnog brendiranja, digitalne komunikacije i kreativne strategije. Nije uvijek bilo jednostavno objasniti zašto su ideje, vizualni identitet i način komunikacije važni za razvoj poslovanja, posebno kada njihovi rezultati nisu odmah vidljivi ni opipljivi. Susretale su se s nepovjerenjem i predrasudama, ali nisu dopustile da tuđa očekivanja ograniče njihovu viziju. Umjesto dugih objašnjavanja, odlučile su govoriti svojim radom. Projekt po projekt, suradnju po suradnju, gradile su povjerenje i pokazivale koliko kreativnost može pridonijeti razvoju lokalnog poduzetništva.
Među projektima na koje su posebno ponosne ističe se Ljubuški Teatar Fest, na kojem rade već petu godinu zaredom. Festival svakog ljeta okuplja poznata glumačka imena iz regije, povezuje umjetnike i publiku te Hercegovinu predstavlja kao mjesto susreta, kulture i novih ideja. Za Moniku i Anamariju takvi projekti imaju posebnu vrijednost jer kroz vlastiti rad mogu pridonijeti sredini iz koje su potekle.
Full story
Ipak, jedan profesionalni trenutak Monika posebno izdvaja. Suradnja sa slikaricom iz Hercegovine, za koju su razvijali osobni brend, gradili međunarodne kontakte i vodili odnose s javnošću, rezultirala je njezinim sudjelovanjem na međunarodnoj izložbi u španjolskoj Malagi. Bio je to prvi veliki međunarodni iskorak Lemon Laba, ali i potvrda da mjesto iz kojeg dolazimo ne mora određivati granice našeg uspjeha. Moniki je ta suradnja posebno draga jer su na tom putu rasli zajedno sa svojom klijenticom, dijeleći izazove, očekivanja i radost ostvarenog cilja. Ono što je nekoć bila tek ideja postalo je stvarnost, a jedna lokalna umjetnička priča pronašla je svoje mjesto na međunarodnoj pozornici.
Slušajući Moniku i Anamariju, lako je prepoznati koliko im se osobne i poslovne vrijednosti međusobno isprepliću. Njihov entuzijazam nije ostao na riječima kojima opisuju kreativnost, nego se očituje u načinu na koji govore o svom timu, klijentima i Hercegovini. Vjeruju da kreativnost treba neprestano razvijati, gotovo poput mišića koji jača svakim novim izazovom. Vjeruju i da se najbolji rezultati događaju kada ljudi jedni drugima daju slobodu pokušati, pogriješiti, naučiti i ponovno krenuti. Zato se u Lemon Labu, uz ozbiljan rad, nastoje sačuvati igra, spontanost i radost stvaranja zbog koje je sve počelo.
Monika otvoreno govori o tome koliko je poduzetništvo naučilo prihvaćati i pobjede i poraze te koliko su za svaki kvalitetan odnos važni iskrenost, odgovornost i međusobno poštovanje. Njezina želja od početka je bila stvoriti prostor u kojem ljudi mogu razvijati profesionalne talente, a pritom imati vremena i za vlastiti život, obitelj i sve druge uloge koje ih oblikuju. Kao supruga, majka, sestra i prijateljica, dobro razumije koliko je ponekad zahtjevno pomiriti različite dijelove života. Ipak, upravo su ti odnosi i vrijednosti postali važan dio kulture koju danas gradi unutar svoje agencije.
„Vjera je nešto što nas od početka pokreće, ono čime su naši životi do kraja prožeti i ono što nas je na kraju oblikovalo u ovo što danas jesmo“, govori Monika, za koju je Lemon Lab od samog početka bio i pitanje životnog poziva, povjerenja i Božje providnosti.
Anamarija se prisjetila jednostavne rečenice koju je često slušala od svojega oca: „Na kamen koji se kotrlja ne hvata se mahovina.“ Savjeta koji je s godinama prerastao u njezinu osobnu životnu filozofiju. Nastaviti se kretati, učiti, stvarati i ne dopustiti da nas strah od neuspjeha zaustavi prije nego što smo uopće pokušali.
„Ne mogu reći da je bilo lako, ali očito nije nemoguće. Bez obzira na to koliko vaša ideja izgledala suludo, nemojte posustati. Moj tata uvijek je govorio da se kotrljamo. Zato je moja poruka mladima: budite hrabri, budite odvažni, kotrljajte se. I ako samo vi vjerujete u svoje snove, itekako je dovoljno“, zaključila je Anamarija Bilić.