Kad se slegnu dojmovi. Kad se emocije malo stišaju. Kad se ujutro probudiš s osmijehom na licu, pun zahvalnosti i osjećaja zajedništva… Tek tada shvatiš koliko je jedna večer bila više od događaja.
Launch Human Voicea nije bio klasičan event. Bio je to susret. Zagrljaj. Radost u pokretu. Tiha zahvalnost svima koji su vjerovali prije nego što je postalo vidljivo. Večer u kojoj smo Human Voice i službeno pustili da živi svoje snove — i da krene svojim putem, vođen ljudskošću, vjerom i vrijednostima koje želimo ostaviti generacijama koje dolaze.
Okupili smo se kako bismo slavili čovjeka. Njegovu priču. Njegovu hrabrost. Njegovu tišinu koja ima snagu mijenjati svijet.
Za sve vas koji niste bili s nama — znane i neznane junake, a osjećali smo vas u moru poruka podrške — donosimo vam tek mali tračak te večeri kroz video reportaže i govor naše osnivačice. Prenosimo ga izvorno, onako kako je izgovoren: iskreno, ponizno i iz srca.
Uživajte…
Ovaj govor napisan je prije nekoliko mjeseci. Vidjela sam ovaj trenutak. Vas ispred sebe. I sebe na ovoj pozornici.
Zato sam vam ga večeras odlučila i izvorno prenijeti…
Ovo je priča o glasu koji je cijeli život iz mene tiho govorio – postavljao mi kompas, vodio me bonacama, ali i nemirnim morima. Glas koji je prisutan u meni više od tri desetljeća.
Od kad pamtim, govorili su mi da sam glasno dijete. Dijete koje zna što želi. Dijete koje se zna izboriti za sebe. Dok su se druga djeca igrala superjunaka, ja sam svoje junake tražila u publici… Organizirala svoje izmišljene predstave, vodila modne revije, festivale i Sedme noći na stepenicama stare kuće. Prva veća publika dogodila se jedne vruće ljetne noći, na terasi obiteljske kuće, pred ljudima koji su išli pješice u Međugorje. Te prve ovacije djevojčici sa svjetlećim mikrofonom u ruci – bile su sve.
Učili su nas poštenju, obiteljskim vrijednostima i vjeri kao najvažnijem temelju života.
A biti dobar čovjek – kao najvažnijem životnom putokazu. Naučili su nas brinuti jedni za druge, dijeliti i odgajati jedan drugoga – ipak sam ja jedno od petero djece. Za moju mamu bilo je najvažnije da smo zdravi, da dobro učim kako bih mogla upisati fakultet u Zagrebu, da u roku isti i završim, nađem posao – po mogućnosti državni, od 9 do 5. … I taj glas sam poslušala.
Dolaskom u Zagreb trebalo je glasnije okupljati i zagovarati naš hercegovački kraj.
Tu sam napravila prve veće istupe na pozornicama. Učila od generacija koje su to prije mene radili – maestralno. Tu sam prvi put aktivno pristupila medijima. Promovirala. Organizirala. I naučila što znači iskreno zajedništvo ljudi.
U velikom sustavu Vladine agencije, napisala sam svoje prve veće priče. Zadatak mi je bio promovirati programe, mjere i fondove, a ja sam uvijek stavljala fokus na ljude – na one koji su svojim primjerom pokazivali da se u Hrvatskoj – može uspjeti. Slala sam u javnost uspješne priče o mladim poduzetnicima koji iz jedne male zemlje osvajaju svjetske pozornice. .. Željela sam svijetu pokazati koje talente Hrvatska svakodnevno živi. Vjerujem da sam već tada polako postajala tihi ambasador hrvatskog poduzetništva, a kasnije – doktorskom disertacijom – i službeni glas hrvatske inovativnosti u svijetu.
Najdraži glas. Onaj koji nosi najveću radost. Onaj kojem se vraćam kada sve utihne. Onaj koji je sa mnom u tišini i kada hodam sama.
Dva mala anđela učinila su me najsretnijim bićem na planeti. Hrabrijom i snažnijom. Uz njih sam naučila što znači bezuvjetna ljubav. I kako izgleda kad se netko od srca raduje tvom uspjehu. Oni su i danas moji najveći navijači.
Dugo se otimao postati moj. Iako smo za obiteljskim stolom oduvijek živjeli poduzetništvo – nije mi bio omiljeni. Cijeli život slušala sam o kreditima, inspekcijama, godišnjima na koja se rijetko išlo, pitanjima do kad ćemo na koji blagdan raditi. Rijetko smo svi zajedno bili za stolom – netko je uvijek morao biti u pripravnosti odraditi smjenu. Tu ti život usadi prirodni otpor prema – privatnom, svom vlastitom poslu, onaj koji nema ni petka nit svetka.
No, na nagovor divnih ljudi oko mene, odlučila sam na poduzetništvo gledati iz neke druge perspektive. I slijediti svoj poduzetnički glas koji je očito uvijek bio u meni. Onaj koji me vodio da stvaram i rastem, nekim novim stazama, samo mojim.
Danas sam kroz Human Voice svojim snovima dala glas. Prvi videomagazin u regiji – moj je glas svijetu – glas još neispričanih priča, težnji, velikih snova i još većih postignuća. Večeras želim da on postane još snažniji, hrabriji pokret dobrote. I slavljenja svega velikog što nam je On gore već pripremio, često ljepše i od onog što smo ikada mogli zamisliti.
I posljednji večeras, ali onaj najglasniji …
Svi vi večeras ste ovdje s razlogom. Hvala vam što ste slušali moj glas. Hvala vam što ste bezuvjetno bili glas podrške. Što ste slavili moja postignuća kao svoja vlastita. Što ste hrabro koračali sa mnom ovim ringišpilom života.
Hvala vam od srca što zajedno živimo velike snove…
Full story